S činjenicom da starimo, dolazi i činjenica da nam slabi vid. Dio ljudi koji imaju potrebu za korekcijom vida na daleko s godinama dolaze i do potrebe za korekcijom vida na blizinu ( Presbiopija ) pa će u određenom dijelu života imati dvije dioptrije, jednu za korekciju na blizu, a drugu za korekciju vida na daljinu.
Iz tog razloga će presbiopi morati koristiti jedne naočale za čitanje, a druge za gledanje u daljinu što često predstavlja problem, jer se s promjenom pogleda iz blizine u daljinu (vrijedi i obrnuto) moraju skinuti jedne naočale i staviti druge i tako svaki puta, pa nam na kraju ruke budu zauzete naočalama i izmjenama istih što oduzima energiju i većini remeti i otežava svakodnevni život.
progresivne-naocale.jpg
KUPIŠ BIJELE + DOBIJEŠ SUNČANE
KUPIŠ FOTO + DOBIJEŠ BIJELE
KUPIŠ BIJELE + DOBIJEŠ JOŠ JEDNE REZERVNE
Optičari za ovaj problem znaju dugo i pokušavaju pronaći kvalitetno rješenje za isti, što su djelomično uspjeli prije 200ak godina sa bifokalnim lećama koje su kvalitetno riješile problem dviju dioptrija u istim naočalama te se uz male izmjene proizvode i danas. Iako je bifokal u jednoj velikoj mjeri riješio problem presbiopije, on ima dvije mane od kojih je jedna estetska (vidljiv prozorčić u donjem djelu naočala) i druga, pogotovo danas, tehnička. Tehnički problem je taj da je bifokal riješio problem vida na dvjema udaljenostima dok današnjem prosječnom korisniku trebaju minimalno četiri udaljenosti (mobitel, čitanje/pisanje, ekran računala i daljina). Rješenje ta dva nedostatka koja bifokal ima, jesu progresivne naočale koje su patentirane još davne 1907. godine i do danas se neprekidno razvijaju i unapređuju.
S izlaskom progresivnih naočala po prvi puta je riješen problem vida na svim udaljenostima kao i estetski dio samih naočala jer nemaju vidljivi prijelaz (prozorčić), pa tako u jednim naočalama imamo dioptriju potrebnu za korekciju vida za daljinu koja progresivno raste do dioptrije potrebne za korekciju vida na blizinu.

Zbog progresivnog rasta dioptrije u samim lećama, korisnik multifokalnih (progresivnih) naočala je u stanju izoštriti sliku na svim udaljenostima i to na vrlo jednostavan i intuitivan način. Dizanjem i spuštanjem pogleda kroz leću mijenja se dioptrija, a samim time i žarišna udaljenost odnosno udaljenost na kojoj je slika savršeno čista, pa tako nosioc progresivnih naočala pogledom kroz gornji dio leće ima savršenu sliku u daljini (vožnja auta, kino, kazalište, televizija i sve ostalo što je dalje od tri metra), dok spuštanjem pogleda prema dolje pomiče fokus prema sebi i na taj način izoštrava predmete na srednjoj udaljenosti (ekran računala i sve što je na udaljenostima od 0,6 do 3m) i u konačnici kada spusti pogled u donju trećinu naočala fokus prilazi potpuno blizu i korisnik vidi oštro sve predmete na udaljenosti od 40 do 80cm (mobitel, čitanje, pisanje, ručni rad)

Baš zbog sposobnosti izoštravanja na svim udaljenostima, progresivne leće su jedino kompletno rješenje za ljude koji moraju korigirati vid za daleko i za blizu.